nedjelja, 17. siječnja 2010.

Stare stvari...

U kući koju smo kupili prošle godine ostalo je dosta stvari od bivše vlasnice. Kad smo čistili sve smo te stvari odvezli na otpad. No ipak, na dnu ormara našla sam ova tri predmeta koja jednostavno nisam mogla baciti.
Ručnik, ručno tkan, pretpostavljam da nikad nije bio upotrebljavan. Jako dobro očuvan i sigurno jako star.



Ova plahta predivnog uzorka vratila me u djetinjstvo kad sam spavala kod bake na takvim plahtama. Osjećaj ugode još sad osjećam na koži. Bile su malo grube, ali zimi su tako lijepo grijale.
Baka je nekad imala jako puno stvari koje je u mladosti sama istkala i to za miraz.Od plahti, prekrivača, stolnjaka, miljea i ručnika. Jedino što nisam voljela bili su ručnici jer su me zbog te svoje grube izrade grebli za lice.
Neznam gdje je sve to završilo, i tko je sve to ili odnio ili bacio. Baka je imala puno djece i unuka. Žao mi je što barem nešto od toga nisam uzela kad mi je baka davala. Očito tada, kao dijete, nisam znala cijeniti sav trud i muku uloženu u stvaranje svega toga.
Ova plahta sigurno nije bila nikad upotrebljavana. Nekad su bake godinama sve to čuvale u ormarima za djecu i unuke.




Ovaj prekrivač nažalost, nosi tragove prošlosti na sebi. Vez je tako precizan i kvalitetno izrađen da mi ga je bilo žao baciti. Neznam kako da ga spasim jer ima dosta flekica na sebi, i to čini mi se od hrđe a to se ne da s ničim ukloniti. Možda da ga sačuvam samo za uspomenu.