ponedjeljak, 12. travnja 2010.

Nagrada...


Baš sam se iznenadila i razveselila kad sam vidjela da mi je Loredana dodijelila nagradu. Hvala ti draga prijateljice što sam se našla na tvojoj listi. Uljepšala si mi dan.
Pravila su sljedeća: preuzeti sliku, navesti deset stvari koje vas čine sretnom i nominirati deset blogerica i proslijediti im nagradu. Žao mi je ako sam nekog izostavila, svi vi koji posjećujete moj blog zaslužujete nagradu.




1. Obitelj mi je na prvom mjestu, sretna sam kad su svi sretni.
2. Heklanje, pletenje i vez su moja velika ljubav i sretna sam kad uspijem napraviti nešto novo.
3. Obožavam jesti kolače i čokoladu.
4. Volim sunce i ljeto, najsretnija sam kad se probudim, u jutro okupano suncem, rosom i cvrkutom ptica.
5. Volim popiti kavu s prijateljicom i čavrljati o svemu s njom.
6. Usrećuje me prčkati po cvijeću i vrtu.
7. Volim pročitati dobru knjigu.
8. Volim se lickati i šminkati.
9. Vježbam yogu i sretna sam kad postignem očekivane rezultate.
10. Sretna sam što mogu i vas razveseliti ovom nagradom.

Moj izbor blogerica je sljedeći:

1. Komar ( Komar )
2. LadyA ( Škrinja kreativnosti )
3. Gordana ( Šestinčanka )
4 Tanja ( Bensedin Art )
5. Drenka ( Drenka )
6. Tea ( Hobbychic )
7. Zana ( Svašta ponešto )
8. Misha ( Misha )
9 Romantales ( Crtice iz Italije )
10. Dacin blog ( Dacin blog )



subota, 13. ožujka 2010.

Tradicija se nastavlja...











Prošli tjedan građani Koprivnice mogli su uživati u predivnoj i neobičnoj izložbi na otvorenom. 12 pisanica koje je oslikala grupa umjetnika naivnog slikarstva u Hlebinama, nekoliko je dana krasilo gradski trg. Neke nove, neke stare koje su prošle godine obišle neke od svjetskih metropola, nakratko su vraćene u Koprivnicu  i ovih dana ponovo kreću u svijet. Četvero umjetnika 14. ožujka kreće u Italiju kako bi oslikali pisanicu za Svetog Oca. 

utorak, 23. veljače 2010.

Sheme...

Sigurno se većina vas susrela s netočnim ili loše napravljenim shemama. Nema ničeg goreg kad započneš rad koji ti se svidi i shvatiš da sa shemom nešto ne štima. Pa slijedi paranje, detaljno analiziranje i na kraju odustajanje ili prepravljanje, što nije nimalo lak zadatak. Kako se može dogoditi da se u nekom časopisu potkrade takva pogreška? Često sam mislila da sam ja pogriješila! No nakon dvadesetak godina s heklicom u ruci, nakon stotina radova koje sam isheklala, sigurna sam da dobro poznajem oznake kojima se služe na shemama i teško da bih mogla pogriješiti.
Slična stvar mi se dogodila i s ovom kapicom, mada je heklanje s vunom ipak nešto drukčije nego kad se hekla koncem. Vuna je podatnija, rad se prilagođava. Kad sam radila ovu kapicu nisam bila zadovoljna pa sam oparala dio i napravila je po svom, služeći se samo djelomično shemom. Napravila sam više redova i s manjim lepezicama.
Nakon ove šarene nisam imala mira i pokušala sam još jednom, i dogodilo mi se isto i s ovom bijelom. Preširoka je i prekratka. Oparat ću zadnje redove, smanjiti lepezice i napraviti malo širi rub.

Shema kapice s lepezicama. Ako netko želi mogu napisati točno uputstvo kako sam radila šarenu.

subota, 6. veljače 2010.

Gotovi radovi...

Konačno sam uspjela završiti jedan heklani rad, započet prije nekoliko mjeseci. Kad sam počela raditi nije mi izgledalo da će biti tako velik. Ispao veći zato što sam radila veće kvadratiće nego što je na shemi ( stubiće sam radila s dva navoja, umjesto jednog , a  prazne kvadratiće - stubić, tri očice, stubić). Ako netko ima želju upustiti se u izradu ovog rada, shemu može potražiti ovdje
Promjer: 80 cm
Konac: Ljiljan 40
Igla: br.1


Heklano-pletena kapica je gotova, u nastanku je još jedna jednobojna.


Ovo je bio post na brzinu, malo sam u žurbi.

subota, 30. siječnja 2010.

Kape...

Najbolji način kako se riješiti ostataka vune je plesti ili heklati kape. A nakupila se već prilično velika zaliha koja samo stoji, gomila se, i ne znam što bih s njom. Najgore je kad mi se svidi neka vuna, pa kupim onako jedno ili dva klupka za probu i onda stoji. Moram spomenuti da sam u životu napravila samo jednu kapu, i to heklanu pred dvije godine. Neki se sigurno sjećaju ovog modela. Crvena nije moja omiljena boja, ali volim napraviti po koji izlet.



Ovo je jednostavan model, trebalo mi je jedno klupko, taman toliko sam i imala.


IMG_4975

A ovo je zgodan model, kombinacija pletenog i heklanog. Na modelu je heklano osam kvadratića, no ja sam radila manjom kukicom i tanjom vunom pa sam napravila deset. Kvadratići se spoje i te onda se plete. Vidjet ćemo kako će ispasti.


ponedjeljak, 25. siječnja 2010.

Award...



Hvala ti Zana na nagradi, posebno mi je draga jer sam je dobila prvi put. Dugo sam bila neaktivna, sad mi je povratak u blogosferu još draži. Kome sad dodijeliti nagradu (?) kad su je svi jednako zaslužili, svojom kreativnošću, trudom da se prenese nešto vrijedno i lijepo iz naraštaja u naraštaj, općenito jednim pozitivnim stavom i širenjem prijateljstva. Upute svi već znaju, većina vas je već dobila nagradu.
Odabrala sam:

1.Romantales
2.Hobbychic
3.Bensedin Art
4.Villa Loredana
5.Ruzmarinka
6.Šestinčanka
7.Iglice
8.Misha
9.Dea
10.Dacin blog
11.Komar
12.Magrit

nedjelja, 17. siječnja 2010.

Stare stvari...

U kući koju smo kupili prošle godine ostalo je dosta stvari od bivše vlasnice. Kad smo čistili sve smo te stvari odvezli na otpad. No ipak, na dnu ormara našla sam ova tri predmeta koja jednostavno nisam mogla baciti.
Ručnik, ručno tkan, pretpostavljam da nikad nije bio upotrebljavan. Jako dobro očuvan i sigurno jako star.



Ova plahta predivnog uzorka vratila me u djetinjstvo kad sam spavala kod bake na takvim plahtama. Osjećaj ugode još sad osjećam na koži. Bile su malo grube, ali zimi su tako lijepo grijale.
Baka je nekad imala jako puno stvari koje je u mladosti sama istkala i to za miraz.Od plahti, prekrivača, stolnjaka, miljea i ručnika. Jedino što nisam voljela bili su ručnici jer su me zbog te svoje grube izrade grebli za lice.
Neznam gdje je sve to završilo, i tko je sve to ili odnio ili bacio. Baka je imala puno djece i unuka. Žao mi je što barem nešto od toga nisam uzela kad mi je baka davala. Očito tada, kao dijete, nisam znala cijeniti sav trud i muku uloženu u stvaranje svega toga.
Ova plahta sigurno nije bila nikad upotrebljavana. Nekad su bake godinama sve to čuvale u ormarima za djecu i unuke.




Ovaj prekrivač nažalost, nosi tragove prošlosti na sebi. Vez je tako precizan i kvalitetno izrađen da mi ga je bilo žao baciti. Neznam kako da ga spasim jer ima dosta flekica na sebi, i to čini mi se od hrđe a to se ne da s ničim ukloniti. Možda da ga sačuvam samo za uspomenu.

utorak, 12. siječnja 2010.

Novi blog...

Dobro došli na moj novi blog!!! Nadam se da ćemo se i ovdje lijepo družiti, kao i na prošlom blogu!
Planovi za ovu godinu? Ne, ovaj put sam ih preskočila. Nek sve ostane na željama i snovima koje ću nastojati ostvariti. Za početak, posvetila sam se završetku radova započetih prošle zime. Srećom, nema ih puno. Zato ne kupujem konce, ne kupujem vunu, ne kupujem časopise dok sve ne završim! Da kojim slučajem ne dođem u napast, gotovo i ne izlazim iz kuće, na ovaj način uživam u godišnjem odmoru!
Ovo je jedan stariji rad. U nešto slično se ne bih ponovo upuštala jer se sitni dijelovi spajaju u cjelinu, i mrzi me ono mnoštvo končića koje treba iglom učvrstiti da se rad kasnije ne raspadne. Rađen je koncem Ljiljan 40. Volim heklati što tanjim koncem jer su tada radovi puno ljepši i kvalitetniji. Ali i znatno manji.

Trenutno heklam jedan nadstolnjak, nadam se da će uskoro biti gotov. U međuvremenu završavam pletenje jedne kapice za kćer, da ne bi slučajno zima prošla! Slike u sljedećem postu.







.