Stare stvari...

U kući koju smo kupili prošle godine ostalo je dosta stvari od bivše vlasnice. Kad smo čistili sve smo te stvari odvezli na otpad. No ipak, na dnu ormara našla sam ova tri predmeta koja jednostavno nisam mogla baciti.
Ručnik, ručno tkan, pretpostavljam da nikad nije bio upotrebljavan. Jako dobro očuvan i sigurno jako star.



Ova plahta predivnog uzorka vratila me u djetinjstvo kad sam spavala kod bake na takvim plahtama. Osjećaj ugode još sad osjećam na koži. Bile su malo grube, ali zimi su tako lijepo grijale.
Baka je nekad imala jako puno stvari koje je u mladosti sama istkala i to za miraz.Od plahti, prekrivača, stolnjaka, miljea i ručnika. Jedino što nisam voljela bili su ručnici jer su me zbog te svoje grube izrade grebli za lice.
Neznam gdje je sve to završilo, i tko je sve to ili odnio ili bacio. Baka je imala puno djece i unuka. Žao mi je što barem nešto od toga nisam uzela kad mi je baka davala. Očito tada, kao dijete, nisam znala cijeniti sav trud i muku uloženu u stvaranje svega toga.
Ova plahta sigurno nije bila nikad upotrebljavana. Nekad su bake godinama sve to čuvale u ormarima za djecu i unuke.




Ovaj prekrivač nažalost, nosi tragove prošlosti na sebi. Vez je tako precizan i kvalitetno izrađen da mi ga je bilo žao baciti. Neznam kako da ga spasim jer ima dosta flekica na sebi, i to čini mi se od hrđe a to se ne da s ničim ukloniti. Možda da ga sačuvam samo za uspomenu.

Novi blog...

Dobro došli na moj novi blog!!! Nadam se da ćemo se i ovdje lijepo družiti, kao i na prošlom blogu!
Planovi za ovu godinu? Ne, ovaj put sam ih preskočila. Nek sve ostane na željama i snovima koje ću nastojati ostvariti. Za početak, posvetila sam se završetku radova započetih prošle zime. Srećom, nema ih puno. Zato ne kupujem konce, ne kupujem vunu, ne kupujem časopise dok sve ne završim! Da kojim slučajem ne dođem u napast, gotovo i ne izlazim iz kuće, na ovaj način uživam u godišnjem odmoru!
Ovo je jedan stariji rad. U nešto slično se ne bih ponovo upuštala jer se sitni dijelovi spajaju u cjelinu, i mrzi me ono mnoštvo končića koje treba iglom učvrstiti da se rad kasnije ne raspadne. Rađen je koncem Ljiljan 40. Volim heklati što tanjim koncem jer su tada radovi puno ljepši i kvalitetniji. Ali i znatno manji.

Trenutno heklam jedan nadstolnjak, nadam se da će uskoro biti gotov. U međuvremenu završavam pletenje jedne kapice za kćer, da ne bi slučajno zima prošla! Slike u sljedećem postu.







.